Biskupi u BiH uputili su pismo katoličkim vjernicima i javnosti

 

Mi katolički biskupi u Bosni i Hercegovini, u okviru svoga redovitoga služenja, pozvani smo biti također svjedoci nade i propovjednici sloge među ljudima. U skladu s tim svojim vjerskim poslanjem i služenjem, ovim obraćanjem javnosti, koje upućujemo katoličkim vjernicima i cijeloj društvenoj zajednici, želimo još jednom ohrabriti sva pozitivna nastojanja da se u ovom društvu stvore stabilni i trajni uvjeti za utemeljeni optimizam u bolju, sretniju, sigurniju i bogatiju budućnost. Stoga pozivamo sve dobronamjerne ljude i organizacije, domaće i međunarodne, političke, kulturne i znanstvene djelatnike, a prije svega sve katoličke vjernike, da se, u okviru svojih mogućnosti i obveza, odgovorno uključe u organiziranje pravednoga društva ispravljanjem nepravda iz prošlosti, rješavanjem sadašnjih izazova i predusretanjem novih problema.

Mi biskupi želimo jasno poručiti da nas ispunjaju ponosom brojni naši vjernici koji, u ozračju nevjerice u budućnost na ovim prostorima, vole Boga, Crkvu, svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu, svoj narod, svoje bližnje i sve narode i ljude s kojima žive. Iako su prošli kroz brojne ratne i poratne nedaće, ne prepuštaju se beznađu nego nose vedrinu i sve svoje snage ulažu u izgradnju dobra. Krist je nada naša! I takvi su ljudi, ne samo katolici nego i tisuće drugih, nada za ovu zemlju. Nastojimo razumjeti sve one koji napuštaju ovu zemlju iz raznih razloga i želimo da ih Božji blagoslov prati te budu na ponos gdje god bili. Ipak, na osobit smo način ponosni na one koji se ne boje ovdje ostati i ovdje graditi budućnost pa makar i živjeli na prostorima gdje su manje brojni. Njima trebamo zahvaliti što, po Božjoj providnosti, još uvijek nije smanjen broj svećeničkih i redovničkih zvanja iako je uvelike smanjen broj katolika. Bog svojih ne ostavlja nego po ljudskoj malenosti pokazuje svoju svemoć.

Želimo još jednom izraziti svoju radost zbog milosnog posjeta Svetog Oca Franje Sarajevu i koji je izraz njegove posebne ljubavi prema nama i cijeloj Bosni i Hercegovini. Njegov dolazak i njegova osoba ujedinili su Crkvu i ljude u ovoj zemlji te nas s pravom učinili ponosnima jer smo pokazali da zajedno možemo činiti dobro. To zajedništvo, uz čuvanje vlastitoga identiteta jest put kojim nas je usmjerio Sveti Otac. Na tom putu potporu su nam izrazile tisuće vjernika koji su došli iz Hrvatske i susjednih zemalja, ali i milijuni u svijetu koji su putem medija vidjeli lijepu sliku radosnog zajedništva i suradnje.

“Potreban nam je razgovor, otkrivanje bogatstva svakoga od nas, vrednovanje onoga što nas ujedinjuje te doživljavanje razlika kao mogućnost rasta, pritom poštujući svakog pojedinca. Prijeko je potreban strpljiv dijalog, pun povjerenja, tako da pojedinci, obitelji i zajednice mogu prenositi vrijednosti vlastite kulture i prihvaćati sve ono dobro u tuđim iskustvima. Na ovaj bi način mogle zacijeliti čak i velike rane nedavne prošlosti, a na budućnost bi se gledalo s nadom, te bismo se, slobodni od svakoga straha i mržnje, suočavali sa svakodnevnim problemima s kojima je svaka građanska zajednica pozvana suočiti se“, poručio je papa Franjo u svom govoru članovima Predsjedništva BiH, 6. lipnja 2016. u Sarajevu.

  1. Ako govorimo o poteškoćama s kojima se susrećemo u Bosni i Hercegovini, tračak nade na putu u budućnost predstavlja podnošenje aplikacije Bosne i Hercegovine za članstvo u Europskoj uniji, što je učinjeno 15. veljače 2016. Istina, taj čin izazvao je različite komentare i prosudbe. Jedni smatraju da ova aplikacija nije kredibilna, jer Bosna i Hercegovina nije ispunila uvjete, koji se traže od svih zemalja, koje žele započeti proces pridruživanja Europskoj uniji. Za Bosnu i Hercegovinu bila bi to tri posebna uvjeta: napredak u provedbi reformske agende, prilagođavanje trgovinskoga dijela sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i mehanizam koordinacije. Naspram tomu, zagovornici predaje aplikacije smatraju pak da se za Bosnu i Hercegovinu ne bi trebalo primijeniti jednako stroga pravila, koja ravnaju pristupanjem novih članica u Europsku uniju. To jest, smatraju da bi njoj trebalo najprije omogućiti pristup a onda, u već učlanjenoj Bosni i Hercegovini, provoditi potrebne reforme.

Mi biskupi podržavamo nastojanja da se Bosna i Hercegovina uredi na načelima suvremene demokracije i nastavi na putu euro-atlantskih integracija u skladu s najboljim rezultatima demokratskoga svijeta. Smatramo da je već odavno jasno da daytonski pravni, politički, gospodarski i upravni okvir, koji je imao zaslugu u tomu što je omogućio da prestane rat i da društvo započne funkcionirati, ne može omogućiti normalan razvitak toga istog društva. Štoviše, u mnogo čemu daytonski sporazum danas sprječava napredak, onemogućava uspješno poslovanje i razmjenu dobara, frustrira ljude i guši optimizam. Stoga smatramo da ovu zemlju treba preurediti tako da u njoj, na svim razinama organiziranja i na cijelom području, zaživi ravnopravnost pojedinaca i naroda.

  1. Sljedeća važna i zabrinjavajuća pojava jest pitanje depopulacije Bosne i Hercegovine. Ta pojava uvjetovana je i izazvana višestrukim razlozima, kao što su: ratni progoni, ubijanje i prisilno iseljavanje, neuspio povratak prognanika i izbjeglica jer aneks 7 daytonskoga sporazuma nije proveden, novo iseljavanje zbog gospodarske i političke nesigurnosti te negativan prirodni priraštaj kao posljedica različitih razloga. Sve to pogađa cijelo društvo u Bosni i Hercegovini, ali na osobit način katolike i Hrvate.

Prema službenim podatcima Agencije za statistiku, cijelu BiH je zahvatio proces depopulacije. Tako je, na razini cjelokupnoga stanovništva, Bosna i Hercegovina 1996. godine imala pozitivan priraštaj za 21.442, dok je 2015. godine on pao na -8.164. Ipak, problem postaje još ozbiljniji kada se uoči da je ta pojava, ustvari, dio procesa koji je zahvatio gotovo cijelu Europu.

Prema podatcima Biskupskih ordinarijata, katolici u Bosni i Hercegovini još od 2002. godine u kontinuitetu imaju negativan prirodni priraštaj. Ipak, on je u stalnom opadanju već od 1996. godine, kada je bio pozitivan za 1467, a prirodni priraštaj katolika 2015. godine pao je na -2449. Prema istim izvorima, ukupan broj katolika smanjuje se iz godine u godinu. Tako se procjenjuje da je na kraju 2015. godine u Bosni i Hercegovini bilo 405.735 katolika, što bi bilo za 14.559 manje negoli prethodne 2014. godine.

U traženju mogućega rješenja ovoga problema, moralo bi se voditi računa o mnogo elemenata. Ipak, smatramo da je od sudbinske važnosti stavljanje snažnoga naglaska na podizanje nataliteta i zaustavljanje iseljavanja, posebice mladih. Isto tako, u ime morala i poštovanja ljudskih prava, zahtijevamo od međunarodne zajednice i domaćih predstavnika vlasti da omoguće održivi povratak – između ostalih – i onim izbjeglim i prognanim katolicima, koji to traže, a znademo da takvih još uvijek ima veliki broj. Smatramo da je jednako važno stvaranje ozračja svakovrsne sigurnosti u Bosni i Hercegovini, kako za pojedince tako za etničke zajednice. U okviru toga, za cijelo društvo posebice bi bilo korisno podizanje političke i pravne sigurnosti koja će pogodovati gospodarskom razvitku, bez kojega je gotovo nemoguće zaustaviti iseljavanje, a ni podignuti natalitet.

  1. Nikako nije mali problem za cijelo društvo činjenica da još uvijek nisu objavljeni rezultati popisa stanovništva, koji je obavljen još 2013. godine. I dok s pravom očekujemo objavljivanje točnih popisnih rezultata, sa žalošću konstatiramo da je taj popis, i prije negoli je obavljen, a posebice u vremenu nakon toga i sve do danas, postao predmet različitih političkih igara i interesa, a možda i manipulacija. To je u ovom času došlo dotle da, zbog probijanja svih rokova objavljivanja rezultata, ako se u posljednji trenutak ne postigne dogovor, prijeti opasnost da taj obavljeni popis bude čak proglašen nevaljanim, što bi moglo imati nesagledive negativne posljedice na gospodarskom, demografskom, političkom i svakom drugom području života i usporiti proces europskih integracija. Stoga pozivamo odgovorne da, poštujući domaće i međunarodne zakonske odredbe, konačno objave točne rezultate popisa stanovništva.
  2. Središnje izborno povjerenstvo najavilo je da će sljedeći lokalni izbori u Bosni i Hercegovini biti održani prve nedjelje u listopadu 2016. godine. Na tim izborima birat će se gradonačelnici i načelnici općina, općinska vijeća u FBiH, skupštine općina u RS i skupština Brčko distrikta. Kao što je poznato, važnost lokalnih izbora vrlo je velika. Za svakodnevni život običnih ljudi ova vrsta izbora često je važnija od općih izbora. To u slučaju Hrvata vrijedi posebice u onim lokalnim sredinama, na čijem području živi etnički mješovito stanovništvo. Naime, zbog nedostatka zajedničke strategije i zbog međusobnih političkih podjela i svađa, te zbog uskih stranačkih interesa i pojedinačnih umišljenih veličina, ali posebice zbog nečasnih radnja ne-hrvatskih političkih stranaka i pojedinaca željnih vlasti, i ondje gdje Hrvati predstavljaju relativnu većinu može im se dogoditi ili da im drugi biraju predstavnike u vlasti ili da izgube vlast, što onda ima vrlo negativne posljedice na hrvatsko stanovništvo koje tamo živi. A kao što je poznato, upravo to se dogodilo na posljednjim lokalnim izborima u više općina u Bosni. Stoga pozivamo sve, posebice one koji su to u prošlosti činili, da prestanu majorizirati druge koji su u manjini na nekom području, jer im time oduzimaju pravo da sami izaberu ili imenuju svoje legitimne predstavnike u vlasti, diplomaciji i gospodarstvu, što se u nedavnoj prošlosti događalo u oba entiteta i na državnoj razini. Isto tako smatramo da su vrlo pogubne dvije suprotstavljene političke tendencije. Jedno je djelovanje u smjeru da se Bosna i Hercegovina centralizira a drugo su separatistička nastojanja. Mi smatramo da takve orijentacije obeshrabruju ljude, pothranjuju strahove, bude ružna sjećanja i stvaraju pretpostavke za jačanje nepovjerenja.

Kada u tom kontekstu govorimo o hrvatskom narodu, smatramo potrebnim da se hrvatski predstavnici vlasti na osobit način zauzimaju za Hrvate u dijelovima zemlje gdje su manje brojni, a posebno u entitetu RS gdje je na djelu potpuno iskorjenjivanje domicilnoga hrvatskog odnosno katoličkog življa. Svaki dio Bosne i Hercegovine pripada svim njezinim žiteljima i stvaranje zamišljenih granica ekskluzivnih prostora u glavama pojedinih ljudi šteti svim narodima, a ponajviše hrvatskom koji je najmanje brojan. U vremenu kada brojni misionari – i iz naše zemlje – djeluju u afričkim i drugim dalekim zemljama, nije uskladivo s učenjem evanđelja odricanje od prostora gdje su katolici ove zemlje stoljećima živjeli s drugima i drugačijima.

  1. Također smatramo da bi trebalo još više osnaživati ustanove kulture i znanosti hrvatskog naroda koje će promovirati jezik, kulturu i identitet naroda i ugrađivati ih u skladan mozaik društvene zajednice. Tu mislimo prije svega na sveučilište, akademiju znanosti, kazalište, kulturna društva te medije, među kojima bi od iznimne važnosti bio kanal na hrvatskom jeziku u javnom radijskom i televizijskom servisu. Od velike koristi bilo bi definiranje minimuma općih interesa svakog naroda koje će svi, a prvenstveno političke stranke, promovirati i zastupati. Tome bi dodatno i uvelike mogla pomoći unutrašnja demokratizacija političkoga djelovanja stranaka kroz čuvanje zajedništva naroda, utvrđivanje kredibiliteta Crkve kroz jačanje njezina unutrašnjega jedinstva, a na široj razini održavanje dobrih veza s Hrvatskom i svjetskim centrima moći. Stoga pozivamo sve hrvatske javne djelatnike da traže i uspostave sklad između potrebne unutarhrvatske demokracije, nužnoga jedinstva i potrebne sloge u obrani osnovnih interesa naroda.
  2. Pozivamo sve odgovorne da donose pravedne zakone i da ih dosljedno primjenjuju, da donesu zakon o restituciji oduzetih dobara i tako započnu ispravljanje nepravde koja je počinjena nacionalizacijom, da provedu i primijene međunarodne ugovore koje je Bosna i Hercegovina prije više godina potpisala sa Svetom Stolicom. Očekujemo da učine sve kako bi sudovi pravedno primjenjivali zakon i pravdu, jer nema sretne budućnosti ni jednom društvu bez pravedne raspodjele pravde i društvenih dobara svake vrste. Zato je potrebno, u svrhu izgradnje pravednoga društva i sklada, da sudovi sude pravedno i u skladu s pravednim zakonima, da budu otporni na bilo koji oblik manipulacije i da ne podlegnu napasti selektivne primjene zakona, traženja ili zaborava nečije krivnje, posebice u slučajevima nasilja nad povratnicima i brojnih nerazjašnjenih ubojstava nad Hrvatima u srednjoj i sjeverozapadnoj Bosni.
  3. Uza sve to, postoji pojava da se djelovanje nekih radikalnih pokreta, koje je rašireno posebice u nekim afričkim, bliskoistočnim i azijskim zemljama, prenosi također u naše krajeve i ostale dijelove zapadne i srednje Europe. U vezi s tim, pozdravljamo sva zakonita nastojanja da se takve pojave spriječe, da se širi dijalog i uzajamno povjerenje i poštovanje. U tu svrhu cijela Katolička Crkva, a jednako tako i ovaj njezin dio koji živi i djeluje u Bosni i Hercegovini, čvrsto je opredijeljena za iskren i otvoren ekumenski dijalog i susretanje sa svim kršćanskim Crkvama i zajednicama, posebice sa Srpskom pravoslavnom Crkvom, i za međureligijski dijalog sa svim nekršćanskim vjerskim zajednicama, posebice s Islamskom zajednicom u BiH.

Završavamo ovu poruku riječima pape Franje upućenim preko članova Predsjedništva BiH svima nama u Bosni i Hercegovini, 6. lipnja 2016. u Sarajevu: „U ovoj Zemlji, mir i sloga među Hrvatima, Srbima i Bošnjacima te poticaji kojima se u posljednje vrijeme njeguje taj sklad, kao i srdačni i bratski odnosi između muslimana, židova i kršćana imaju važnost koja seže daleko izvan granica Bosne i Hercegovine. Ovime se daje svjedočanstvo cijelome svijetu kako je suradnja među različitim narodima i religijama u svrhu općega dobra itekako moguća; kako pluralizam kultura i tradicija može potaknuti i oživotvoriti neponovljivo i učinkovito rješavanje problema; kako se čak i najdublje rane mogu izliječiti zajedničkim hodom koji pročišćava sjećanja i daje nadu za budućnost. Svi bismo trebali prepoznati naše temeljne ljudske vrijednosti, kako bismo se uspješno suprotstavili divljaštvu onih koji bi od svake različitosti htjeli stvoriti priliku za nasiljem. U ime se ovih vrijednosti može i mora surađivati, graditi i razgovarati, opraštati i s njima rasti. One tako dopuštaju suzvučju različitih glasova da se oblikuju u plemenit i skladan himan, nasuprot fanatičnom kriku mržnje… Da bi se ovo ispunilo, prijeko je potrebna stvarna jednakost svih građana pred zakonom, posebno u njegovoj provedbi, bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili geografsku pripadnost: tako će se svi, bez razlike, u potpunosti osjećati dionicima javnoga života i, uživajući ista prava, moći će aktivno dati svoj posebni doprinos općem dobru.“

Sarajevo, 19. travnja 2016.

Vaši biskupi:

Vinko kardinal Puljić
nadbiskup metropolit vrhbosanski i predsjednik BK BiH, s. r.

Mons. Tomo Vukšić
vojni biskup, s. r.

Mons. Franjo Komarica
biskup banjolučki, s. r.

Mons. Ratko Perić
biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, s. r.

Mons. Pero Sudar
pomoćni biskup vrhbosanski, s. r.

Mons. Marko Semren
pomoćni biskup banjolučki, s. r.